|
DIO PRVI – UPOZNAVANJE 
Većina od nas pamti svoj prvi susret sa zvukom električne gitare. Ne znam za vas, ali mene je taj “slatki” zvuk tjerao na ples još u ranom djetinjstvu. Kao glazbenika, a kasnije i kao elektroničara, servisera, a i na koncu graditelja pojačala, često su me fascinirali poneki detalji vezano uz gitarističku glazbu, doprinos takvog zvuka i njegovoj bitnoj ulozi u glazbi općenito.
Često su mi se po mislima vrtjela pitanja poput ...
Zašto je Jimi Hendrix imao onako “zarazan” fuzzy sound? Zašto je Jimy Page imao onako rezak sound? Kako to da Brian-u May-u, Kee Marcell-u ili npr. Gary Moore-u gitara doslovno pjeva? Da li je moguće da od onako malog čovjeka kao što je Angus Young, njegovog kabela, gitare i pojačala dolazi onako “Veliki zvuk” ? Naravno, da bi razbili sve predrasude o “ The pojačalu” koje bi trebalo kao samo svirati i stvarati baš određeni zvuk, moram vam odmah reći da zvuk električne gitare ne ovisi isključivo o pojačalu. Pojačalo je samo jedna od bitnih karika u cijelom lancu. U igri je i dosta drugih faktora kao što su gitara, vrsta drveta i način izrade, vrsta i način izrade pickupova, zatim vrsta žica, dodatni efekti, uređaji ili pedale spojeni između gitare i pojačala, način sviranja, itd. Marshall – glasno i žestoko, ikona rock'n'rolla I ...ovdje dolazimo do bitne karike u lancu zvuka – čovjek, korisnik, gitarist. Moje mišljenje je da je ovo zadnje najbitnije - gitarist osobno. Zašto? Pokušati ću objasniti. Sigurno ste bili u prilici čuti da na primjer dva gitarista, približno jednakih tehničkih, stilskih i glazbenih mogućnosti, zvuče sasvim različito na potpuno jednakoj opremi. Čak sam čuo priču da je poznati gitarist Steve Vai izjavio da ga je jednom prilikom Eddie Van Halen posjetio u njegovom studiju i da je na njegovoj opremi dobio svoj karakteristični “Van Halen sound”, što Vai-u nije polazilo za rukom sa tom istom vlastitom opremom. Ništa čudno. Dakle, glazbenik je najbitniji faktor u stvaranju gitarskog zvuka, ne samo zbog načina sviranja, već i zbog načina korištenja i rukovanja sa kompletnom gitarskom opremom od gitare, pa sve do zvučnika. Ali, budući da je ova naša priča općenito bazirana uglavnom na gitarskim pojačalima, o ovoj prethodnoj temi više ćemo razgovarati nekom drugom prilikom… 
Neki od poznatih gitarista koji su proslavili zvuk električne gitare
Vratimo se, dakle, na priču o pojačalima. Pojačala, kao što samo ime kaže, su elektronički uređaju koji pojačavaju niski električni signal (electrical pulses) nastao od nekakvog izvora. U našem slučaju radi se o električnom signalu koji nastaje u pickupu, kao rezultat vibracije žica na gitari. Princip elektromagnetizma i indukcije napona u zavojnici pickupa. Takav signal je sam po sebi premalen i preslab da pokrene veliku membranu zvučnika, a zvučnik nam je potreban da bi taj zvuk mogli čuti glasnije. E tu “uskaču” naša pojačala . Dakle pojačala su konstruirana zbog same gitare i potrebe da se njen zvuk pojača na veće glasnoće. Njihov razvoj je kroz povijest ovisio o evoluciji same elektronike i inovacijama na tom području. Prve ideje o izradi pojačala su se pojavile usporedno sa komercijalnom upotrebom radio uređaja krajem dvadesetih godina 19-og stoljeća. Prva pojačala su u stvari bila adaptirana radija, prilagođena električnim gitarama. Nisu imali nikakve tonske kontrole, bili su konstruirani uz pomoć elektronskih cijevi, napajali su se na baterije. 
Neki od ranijih modela lampaških pojačala Uvođenjem elekrolitskih kondenzatora I ispravljačkih lampi u konstrukcijsku elektroniku, stvorili su se uvjeti da se visoki istosmjerni naponi potrebni za rad pojačala sada mogu dobivati iz strujne mreže, što je bilo daleko praktičnije. Osnovna konstrukcijska blok shema takvog pojačala je zadržana kao takva i do danas, uz brojne elektroničke dodatke i izume. Od bitnih imena spomenut ćemo dvojicu inovatora Lea Fendera i Jima Marshalla. Mislim da je njihov utjecaj na razvoj cijele industrije gitarskih pojačala ključan.  Gitarsko pojačalo se konstrukcijski sastoji od napajanja, pretpojačala - dijela koji signal pojačava na dovoljnu razinu za pobudu izlaznog pojačala - dijela koji izravno pokreće zvučnik. Više o konstrukcijama biti će u slijedećim nastavcima. 
Unutrašnjost šasije - Marshall pojačalo 
Pogled na stražnju stranu Hiwatt pojačala Kroz povijest se pojačala mijenjaju i napreduju prilagođavajući se standardima, zahtjevima glazbene industrije, inovacijama na području elektronike, potrebama korisnika široke potrošnje, itd. Pojačalo je danas uređaj koji se proizvodi u velikom broju tvornica i proizvođača, sa širokim spektrom mogućnosti i karakteristika, a sve to prilagođeno zahtjevima glazbenika koji ih koriste. Razvojem interneta dodatno su se razvile i DIY zajednice nadopunjujući nekadašnje radio i amaterske klubove i udruženja, te veliki broj manjih “kućnih” proizvođača koji dodatno konstruiraju, customiziraju i prilagođavaju pojačala traženim potrebama.  Neki od modela pojačala custom i DIY izvedbe 
Neki od mojih cijevnih pojačala ručne izrade Osim pojačala za električne gitare, koriste se još pojačala za bass gitare, za akustične gitare i pojačala za klavijature, te razna druga pojačala za razglase, Hi-Fi i slično.
Sve te ostale podvrste su prilagođene karakteristikama tih instrumenata i potreba. Po vrsti tehnologije i materijala izrade pojačala razlikujemo : Cijevna ili lampaška pojačala (Tube amps) – Pojačala bazirana na tehnologiji elektronskih cijevi. Proizvode se otprilike od 1930-ih godina. Pojavom tranzistora 1970-ih se prekinula njihova dominacija, ali nikad nisu skroz istisnuti iz proizvodnje i upotrebe. Dapače, danas prestavljaju glavnu okosnicu gitarske amp proizvodnje.
Zadnjih 10ak i više godina se proizvodnja cijevnih još više intezivirala i tvornice koje su prije bile isključivo orjentirane na Solid state proizvodnju dodale su naknadno i cijevne modele u svoju ponudu. Zašto? Odgovor se krije u jednostavnoj konstrukciji cijevnog pojačala i u korištenju lampi kao komponente za pojačavanje. Kao takva konstrukcija ona ima sposobnost komprimirati zvuk, a sama elektronska cijev u pretpojačalu, izlaznom dijelu pojačala i u ispravljačkom dijelu daju, opisno rečeno, nekakvu “toplinu” zvuku gitare, te dobar sustain. Lampaška pojačala imaju karakterističnu prirodnu distorziju i prema nekim teorijama uhu ugodno zvuče zbog parnih harmonika koji su izraženiji nego kod drugih tipova pojačala. Najpoznatiji predstavnici ove tehnologije su Fender i Marshall.  Neki od brojnih predstavnika cijevnih gitarskih pojačala Pojačala izvedena u diskretnoj tehnici (Solid state amps) – Pojavom tranzistora, a kasnije integriranih krugova(čipova, IC-ova) , tj. poluvodičke tehnologije razvijaju se i ova pojačala. Radi se u principu o jednostavnim uređajima, u nižem cijenovnom rangu, malim dimenzijama i mogućnostima napajanja i lakog prenošenja koji su uglavnom našli primjenu kao sobna pojačala i pojačala za vježbanje. Naravno postoje i veći modeli koji su također u upotrebi. Često ga koriste gitaristi koji ne žele imati utjecaj kompresije cijevi na zvuk, te tako imaju dosta “hladniji” i čistiji zvuk pogodan naprimjer za Jazz glazbu.  Rolland Jazz Chorus 120 – sinonim za odličan tranzistorski zvuk Hibridna pojačala (Hybrid amps) - ovaj tip pojačala koristi lampe u pretpojačalu i solid state komponente u izlaznom dijelu (postoje naravno i obrnuti slučaji) Primjer za ovo pojačalo je Valvestate serija od Marshalla. 
Marshall Valvestate serija – hibridna vrsta pojačala Modelirajuća pojačala (Modeling amps) - Ova pojačala simuliraju zvuk već postojećih poznatih pojačala. Ona simuliraju zvuk različitih gitarskih zvučničkih kabineta, različitih mikrofona i njihovih položaja, efekata i slično. Ova tehnologija koristi analogno-digitalnu pretvorbu signala, DSP čipove za obradu signala gitare. Neki od pozatijih proizvođača ove tehnolgije danas su Line 6, Tech21, Fractal Audio, itd.  Neki od predstavnika modeling pojačala U idućem poglavlju ćemo govoriti o povijesti i razvoju cijevnih pojačala od početaka pa do danas, spominjući većinu poznatih proizvođača cijevnih pojačala. |
